Gdje mi je psihijatrica? – Marilena Dužman

Definitivno svi premalo čitamo domaće autore ili se premalo o njima priča, i ja prva to priznajem, te ovim putem obećajem da ću poraditi na tome, pogotovo kad pročitam ovako dobru knjigu domaće autorice. Već sam spomenula da sam Marilenu Dužman upoznala u Zagrebu na promociji njenog romana prvijenca ”Gdje mi je psihijatrica?”, nakon zanimljive promocije gdje sam dobila lagani uvid o čemu je riječ u knjizi, nije me trebalo dugo nagovarati da ju uzmem u ruke i pročitam. Prije svega moja draga prijateljica Andrea koja je čitala knjigu puno prije mene dala mi je odmah svoju preporuku, a nakon toga nije bilo povratka. 😉

Marilena živi u Ližnjanu, gdje je ujedno smještena i radnja njenog romana, talentirana je, prizemna i prije svega gaji veliku ljubav prema pisanju i čitanju. Ono što vidite već na prvih nekoliko stranica je da Marilena piše s dušom, njeni likovi su ljudi iz susjedstva, dok su situacije one koje se događaju i među nama svakodnevno. I roman je u kojem će se mnogi moći prepoznati, no jedno priznajem, takvi zapleti vas čekaju da ni sama nisam mogla vjerovati u kojem smjeru će otići ova naizgled jednostavna priča.

O samoj radnji romana neću previše jer želim da se iznenadite kao i ja dok sam ga čitala. Pratimo tri strane priče iz tri različite perspektive. Marijana je naša glavna akterica, ima dvoje djece, kćer Neu i sina Karla, i bivšeg supruga Gorana. Taj bivši suprug ima novu djevojku Anu koja je puno mlađa od njega i da ovaj ljubavni trokut ne bude dosadan, oni svi žive u istoj kući. Marijana i djeca u prizemlju, a Goran i Ana na prvom katu. Pratimo tipične ljubomorne scene između Marijane i Gorana, normalan život djece rastavljenih roditelja i Anu. Kako se zapravo tu našla i tko je Ana, e to je već druga priča.

Marilena je spojila nespojivo, zapetljala ovu priču do maksimuma i ja nisam stala s čitanjem dok nisam saznala što se na kraju dogodilo s našim likovima. Vjerujte mi knjiga je zabavna, neočekivana i realna, svakako ju nemojte propustiti pročitati. A ja se radujem novim knjigama ove autorice.

”Nea je došla s osmijehom od uha do uha jer su ona i Ana prvi put zajedno pravile kolače. Ana ju je pustila da miksa. Ana je bila faca. Nije bila živčana poput mene koja je ne puštam blizu kuhinje jer nemam vremena za čišćenje prosutog brašna. O, da, Ana je uvijek imala vremena za čišćenje malo brašna po kuhinji. Pa Ana je manekenka! Ona radi samo kad ju pozovu, i to samo za velike pare. Istina nisam primjetila da je mnogo pozivaju, ali kad god je bila pozvana, ja sam o tome trebala biti obaviještena. Trebala sam s Neom pretražiti Facebook i pronaći Anine fotke s revija. Kao da sam je željela gledati! Kao da mi već nije dosta njezinog lica! Ne, trebalo je zabosti taj nož dublje, pustiti ga da mi luta tijelom dok gledam u te našminkane obraze, natapiranu kosu, izazovne noge.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s