Djevojka iz pisma – Emily Gunnis

Emily Gunnis htjela je postati spisateljica otkad je njena majka objavila svoju prvu knjigu. Zajedno su šetale i razgovarale o zapletima i pričama u potencijalnim knjigama. S vremenom je shvatila da je to teže nego što izgleda, ali kako sama kaže to joj je u krvi pa je bilo neizbježno da s vremenom i ona krene pisati. Nakon što je diplomirala novinarstvo počela je pisati scenarije i pisati za novine. Kad je dovoljno stasala dala se u pisanje debitantskog romana ”Djevojka u pismu”. Živi u Sussexu sa suprugom i njihove dvije djevojčice.

Mlada novinarka Sam, nakon što se razišla sa suprugom Benom živi sa svojom četverogodišnjom kćerkicom kod bake, u kući u kojoj je i odrasla. Djed koji je umro prije nešto manje od godinu dana bavio se starinama pa kad je baka pronašla pismo u jednoj od ladica stola Sam se odmah zainteresirala za njegovu pozadinu. Pisma su od djevojke imena Ivy, napisana davne 1956. godine. Ivy je ostala trudna i poslana u dom Svetu Margaretu za neudane mlade trudnice, koji je bio otvoren do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sam postane zaokupljena tom vrlo tužnom, a opet impresivnom pričom o Ivy i njezinoj bebi Rose te postane odlučna otkriti istinu. Ubrzo saznaje da su joj za to ostala samo dva dana jer će stari viktorijanski dvorac u kojem je taj dom bio smješten uskoro biti srušen. Malo po malo Sam pronalazi osobe koje su povezane s prošlošću djevojaka u domu i oni nisu previše zainteresirani za razgovor.

Ivyn život, kao i život drugih djevojaka u domu bio je vrlo vrlo težak. Vidjele su i proživjele stvari koje ljudi njezine dobi i mlađi nikad ne bi trebali vidjeti ni doživjeti. Ali nije imala izbora, kao ni djevojke koje su se tamo našle. Njihovi dani bili su teški, nisu smjele međusobno komunicirati, a kazne za kršenje pravila bile su stroge. Sve što je Ivy mogla bilo je nadati se najboljem za sebe i svoju djevojčicu.

Većina radnje postavljena je u sadašnjost dok pratimo Sam kako balansira između privatnog i poslovnog života. Kako je odlučna doći do istine tako je sigurna da bi ova priča bila savršeni novinski članak koji bi ona rado napisala. 

Iako je sadržaj jako emotivan i na trenutke možda malo i mučan za čitanje, cijela priča napisana je lijepo i tema je dobro obrađena. Autorica na kraju navodi da je knjiga njeno autorsko djelo, ali da je priča inspirirana stvarnim domovima u Irskoj.  Šokantno je da su postojale takve ustanove i zastrašujuće što su sve žene tamo proživljavale. 

”Djevojka iz pisma” zapanjujući je debitantski roman Emily Gunnis. Jasno i dobro istraženo povijesno znanje neprimjetno je utkano u ovu izmišljenu priču, a svako poglavlje završava malim cliff-hangerom. Ono što mi se posebno svidjelo je kako je Ivyna priča ispričana uglavnom putem pisama. I koliko je očajna njena situacija, a jedino što vi možete je osjećati se bespomoćno zajedno s njom. Žanr bi bio neka podkategorija povijesnog trilera i knjigu vam zaista od srca preporučujem. A nadam se i da autorica radi na novom romanu. 🙂

Izdavač: Mozaik knjiga