Mala knjiška turneja – Sanja Srdić Jungić

Jako me veseli što sudjelujem u maloj knjiškoj turneji autorice Sanje Srdić Jungić, kao zlatna sredina Sanju sam ugostila na blogu. Potrudila sam se da vam pitanja budu zanimljiva, a i da saznate možda nešto novo o autorici. Vjerujem da ste pročitali moju recenziju romana Ti si moje sve pa vam neću ponovo pisati Sanjinu biografiju.

Sanja voli čitati, voli i pisati i iza sebe ima sad već dva sjajna romana, organizira sjajne događaje za sve ljubitelje knjiga i čitanja na kojima uživam prisustvovati.

Ako vas zanima o čemu smo pričale nastavite dalje 🙂

Provodiš li kakva istraživanja i koliko dugo se pripremaš prije početka pisanja romana?

Moje teme nisu baš toliko kompleksne da bih se pripremala unaprijed, a uglavnom nemam ni potpuno jasan smjer romana, no često mi se dogodi da nešto moram istražiti tijekom pisanja. Recimo, u Zvijezdama među nama pisala sam o Los Angelesu i Hollywoodu, u kojima nikad nisam bila pa sam dosta čitala o njima, gledala razne videe i slično kako bih upila dojmove i probala ih podijeliti u knjizi. Također sam se među prijateljima iz TV produkcije raspitivala o nekim pravilima, ulogama i ostalom što mi je bilo bitno da roman bude vjerodostojan i točan. U Ti si moje sve kako bih što preciznije opisala stanje jedne od sestara nakon gubitka oca išla sam na informativni razgovor sa psihijatrom (rekao je moj muž: „konačno”), kada mi je bila potrebna nekakva ozljeda kako bih glavnog lika malo zadržala u bolnici/toplicama konzultirala sam se s prijateljicom doktoricom, koja mi je također pomogla oko još nekih medicinskih pojmova, kolegija i ostalog. Štreberica sam po tom pitanju pa volim proučiti sve teme koje mi možda nisu poznate, ako ne prije pisanja romana, onda svakako tijekom. 

Kako biraš imena svojih likova?

Imam tri pravila prilikom odabira – moraju biti prvenstveno meni lijepa, pomalo neuobičajena ili barem malo rjeđa te univerzalna u kontekstu jezika, odnosno da čitatelji s engleskog govornog područja ne lome jezik na njima jednom kad se proslavim vani (u firmi me zovu Nadobudna, ne znam zašto :)). Često znam listati stranice i stranice s popisima najljepših imena za bebe pa tamo povremeno upiknem koje. Jako me odbiju domaće knjige koje za glavne likove imaju imena koja možeš svakodnevno čuti na cesti i koja su tipično hrvatska, tipa Zdenko, Marija i tsl. Isprike svima koji se tako zovu, ali meni su ta imena malo preobična; u krajnjoj liniji ne bih nikada ni vlastito ime Sanja upotrijebila u romanu. S druge strane, ako ću ikada imati djecu naći ću se u problemu jer sam sva sebi lijepa imena iskoristila u svojim romanima. 

Čitaš li recenzije svojih knjiga? Kako se nosiš s njima, bile one loše ili dobre?

Recenzije čitam jer kakve god one bile iz njih mogu dosta naučiti. Ako ne o svom romanu, onda o osobi koja ju je pisala. Dobre recenzije/ocjene mi je možda teže prihvatiti nego loše; u meni uvijek postoji sumnja da osoba to zaista ne misli nego je za moju knjigu napisala da joj je odlična zato što sam joj ja draga, simpatična ili nešto treće. Najzanimljivije su mi dvojke i trojke, posebno ako iza njih stoji neki tekst koji objašnjava točno što se osobi nije svidjelo pa onda mogu vidjeti želim li to znanje primijeniti u pisanju novog romana. 

Ono što ne čitam su komentari ispod portala jer se na Goodreadsu komentatori još više-manje kontroliraju, dok na portalima izlazi stvarno ono najružnije od ljudi. Recimo, jednom prilikom sam na privatnom Facebooku napisala nekakav komentar na temu službene stranice predsjednika Milanovića. To je završilo na Večernjem listu pa su mi prijatelji i poznanici slali komentare koji su bili napisani ispod članka, stila ‘pametnjakovićka koja želi 5 minuta slave’, da tko sam ja uopće, neki da sam neodgojena, drugi da bi spolno općili sa mnom… Takve vrste komentara  u pravilu izbjegavam čitati zbog svog psihičkog zdravlja :). 

Gdje najviše voliš pisati?

Možda najviše u kutku u radnoj sobi, a koji mi je sad okupirao suprug pa ne znam kako ću napisati treću knjigu :). Šalu na stranu, pisala sam na raznim mjestima i u raznim gradovima, srećom imam i laptop i stolno računalo pa to nije problem, ali definitivno nisam na svim mjestima isto inspirirana pa je to nešto čemu ću ubuduće posvetiti malo više pažnje.

 

Koji font preferiraš kod pisanja?

Vani je nekakav standard Times New Roman, font 12 s dvostrukim proredom pa sam ga i ja usvojila, pretpostavljam da je to zato što je najčitljiviji, iako mi je privatno najdraži Calibri 11 :).

Koje su tvoje omiljene knjige za čitanje?

Posljednjih godinu dana zaista slabo čitam, prvenstveno zato što sam imala puno posla oko nove knjige, ali i zato što mi je koncentraciji dugoročno naštetila cijela situacija s koronom, potresima i ostalim divotama. Trenutno čitam Črna mati zemla od Kristiana Novaka, no na engleskom jer osim što sam znatiželjna kako „zvuči” knjiga jednog našeg domaćeg autora na stranom jeziku moram priznati i da su me svi uplašili s međimurskim. A to što čitam obično ovisi o mom raspoloženju, periodu (ljeto, zima), no uglavnom se vrtim oko žanrovske književnosti (ljubavni, trileri, malo fantasyja) te ponešto publicistike, uglavnom biografija. 

Da imaš priliku živjeti bilo gdje na svijetu godinu dana dok pišeš knjigu čija bi se radnja odvijala u istom okruženju, koje mjesto bi odabrala?

Jako dobro pitanje o kojem sam dobrano morala razmisliti! Vjerojatno Dublin ili London jer ne volim biti previše udaljena od svog doma. London obožavam, u Dublinu nisam bila, a mislim da mi ne bi bilo teško tamo se uklopiti.

 

Što smatraš da je najvažnije imati u romanu: a) snažne likove b) zapanjujuće zaplete ili c) dojmljivo mjesto radnje?

Možda ni jedno ni drugo ni treće nego d) zanimljivu i dinamičnu radnju. Najviše volim knjige koje ne mogu zatvoriti i za koje moram saznati što se dogodilo sljedeće ili što je bilo na kraju, a to pak meni osobno nema veze toliko s likovima i njihovom karakterizacijom koliko sa stilom pisanja i originalnom radnjom. Ako bih baš morala birati, onda bi to bili zapanjujući zapleti. 

Što je po tebi uspješan autor?

Vjerojatno autor koji je uspio doći do ruku, očiju i ušiju mnogih. Za mene kao autora najveći je uspjeh kad znam da se moje knjige čitaju i kada u recenzijama ističu neke situacije koje su i meni bile posebno bitne za prenijeti, a koje su čitatelji prepoznali. Ponekad se radi čisto o sitnicama, poput toga da sam u drugi roman ubacila i jednog lika iz prvog (neću reći koga i gdje, potrudite se :)), a na što mi je nekoliko ljudi ukazalo da im je dobra „fora”. 

Koje su ti dvije omiljene naslovnice svih vremena? (Ne tvoje :P)

Uh, samo dvije? Malo sam prolistala WhatsApp grupu u kojoj obično komentiram naslovnice i moram priznati da mi se stil mijenja ovisno o godinama i raspoloženjima, ali dvije koje sam tamo izdvojila, a koje su mi i sada lijepe, bile su sljedeće:

Moram priznati i da mi se od domaćih jako sviđaju naslovnice Jelene Kastaneti. 

Kakva bi pitanja voljela da ti se postavljaju u intervjuima? O čemu bi najradije pričala?

S obzirom na to da ja nisam samo u poziciji autora, već i na „dosta jačoj” poziciji voditeljice marketinga i komunikacija najvećeg nezavisnog knjižarskog lanca u Hrvatskoj rado bih porazgovarala malo o situaciji s čitanjem domaćih autora, kao i tematika kojima se domaći autori bave, a koje su zaslužne ili pak krive što se domaći autori čitaju ili ne čitaju. Smatram da je puno toga na tržištu krivo postavljeno te da će biti potrebne godine, ako ne i desetljeća, da se domaći autori – čast iznimkama, no ovdje pričam o većini – približe stranim i uspješnijim/čitanijim/prodavanijim autorima.

Nadam se da ste uživali, hvala Sanja 🙂

Foto: Sanja Srdić Jungić, Dijana Kovačević

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s